Ljubi zlato ali žuljeva nikad! (hr)
Svaki sport ima svoju ljepotu i privlačnost. Nogomet je uz to i spektakl za mase, a šta je najodvratnije, čak i za političku scenu, koja igru koristi za samopromociju.
Takav primjer je i Hrvatska, kojoj je uspio nevjerovatni proboj na svjetskom prvenstvu u Rusiji, gdje su postigli odlično drugo mjesto. Vrhunski rezultati nogometne lige su međutim pokazali ogromno trošenje novca za odlazak na utakmice i na gigantsku navijačku zastavu preko trga ispred stadiona.
Samo nekoliko mjeseca prije čovjek je nosio drveni križ, koji je bio veći od njega, hodajući cestom od Rijeke do Zagreba i protestirao jer zdravstvo djeci ne kupi lijekove koji su im potrebni za život. Gdje je euforična predsjednica kada ozlijeđena djeca teško dišu jer nemaju lijekova? Njezino ljubljenje zlatnog pokala pred očima svjetske javnosti je ispod svih granica dobrog ukusa. Neka ljubi ruke roditelja koji brišu suze djeci ponoći i podani dok se ona i njena ekipa voze u zatamnjenim limuzinama.
Šepurenje predsjednice Hrvatske je parada ponižavanja za mnoge Hrvate i Hrvatice, koji su morali otići trbuhom za kruhom u inostranstvo. Pola milijuna Hrvata je doma ostavilo roditelje sa minimalnim mirovinama, koji skoro gladuju. Kolindina zabava na prvenstvu tako je samo ples na žuljevima građana. Predsjednice nema nigdje kad ljudi čeprkaju po kontejnerima kako bi u smeću našli nešto jestivo. Na prvenstvu je u garderobi grlila igrače, kojima njezina pozornost svakako nije potrebna, za razliku od onih, koji su cijeli život radili, a sada u očima ljudi nemaju nikakve vrijednosti.
U Hrvatskoj se trenutno debatira o opsežni mirovinski reformi ali to ne interesira javnost koliko i nogomet, mada reforma anticipira da će građani moći u mirovinu sa 67 godina. Samodestrukcija u zamjenu za dva sata euforije?
Komentari na društvenim mrežama pokazuju, da je nogometna euforija u Hrvatskoj kao masna mrlja na bari očaja. Naime, u zemlji sa prekrasnom jadranskom obalom sve više i više djece nikada nije ni vidjelo more! Zar bi se ova djeca trebala tješiti sa golovima tih igrača, kojima će stavljati lajkove, dok ih gledaju na jahtama sa njihovim obiteljima.
U jednom većem hrvatskom gradu su domaći navijači nakon pobjede lige, koja im je omogućila igru u finalu, po lokalima galamili do jutra. Skakali su po automobilima, bacali petarde i druge eksplozive, razbijali boce i tukli se. Intervenirati je morala policija. Čovjek se zapita kako je to moguće, pošto su ipak pobijedili!
Psihologija objašnjava takve događaje poput fasade preko koje se mogu ljudi osloboditi od prikrivenih frustracija na društveno prihvatljiv način. Ali udaranje lopte neće platiti njihove račune, oni su toga vrlo dobro svjesni.
Hrvati bi trebali nakon blistavih golova u Rusiji staviti Kolindu i njezine suučesnike na političku klupu. Državi su zabili autogol.
